Momir Đurović

Rođen je 7. maja 1941. godine u Grliću (Danilovgrad). Gimnaziju je završio u Sarajevu, a studije na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu 1964. godine. Magistrirao je i doktorirao na Imperial College of Science and Technology u Londonu 1970, odnosno 1973. godine. Nosilac je diplome Imperial College.

Radio je kao inženjer-projektant u Elektroprivredi Crne Gore — Titograd, od 1965. do 1969. godine. Na Imperial College u Londonu boravio je od 1969. do 1974. godine. Za asistenta na Elektrotehničkom fakultetu u Titogradu izabran je 1972. godine, a za redovnog profesora 1985. godine. Godine 2006. izabran je za profesora emeritusa na Univerzitetu Crne Gore.

Bio je šef Odsjeka za elektrotehniku na Tehničkom fakultetu u Titogradu (1973–1978), a nakon formiranja Elektrotehničkog fakulteta njegov prvi dekan. Od osnivanja Univerziteta „Veljko Vlahović” bio je angažovan u radu mnogih njegovih organa. U SFRJ i SRJ bio je član mnogih institucija, od Komisije za saradnju sa Uneskom (na tri Generalne konferencije u Parizu, Sofiji i u Parizu zastupao je SFR Jugoslaviju). Bio je član Savjeta za informisanje SFRJ, dugogodišnji predsjednik SMEITJ-a i mnogih drugih. Član je mnogih naučnih organizacija, domaćih i međunarodnih, urednik ili član redakcija naučnih časopisa za oblast elektrotehničkih nauka (Elektrotehnika, Beograd, 1988–2005). Pokrenuo je, kao urednik, izdavanje “The Journal of Electrical Engineering” (Podgorica). Pored stipendije The British Council-a (1969/70) i Fulbrajtovog programa (1981/82), koristio je i više kratkotrajnih grantova drugih institucija. Sarađivao je, po pozivu, u mnogim istraživačkim centrima. Radio je kao konsultant za Feranti — Velika Britanija, Westing-house — SAD, General Electric — SAD, Crompton Grieves LTD — Indija, „Rade Končar” — Zagreb, Gec Alshton — Francuska, Minel — Beograd, Kinesko ministarstvo energije i voda, Ministarstvo energije Republike Moldavije, ISCU — Azija i za mnoge druge.

Zaslužni je član nekoliko strukovnih udruženja i dobitnik više profesionalnih priznanja, plaketa i nagrada, među kojima i Decembarske nagrade grada Titograda — za nauku (1985), Plakete Univerziteta Crne Gore, Zlatne značke Internacionalne inženjerske akademije u Moskvi. Zaslužni je član SMEITJ-a i SITJ-a, nosilac Diplome AFES, Full colour IC i drugih.

Dobitnik je Zlatne medalje Akademije nauka i umjetnosti Republike Srpske, Zlatne i Srebrne medalje Međunarodne akademije inženjerstva — Moskva (17. u svijetu). Titulu doctor honoris causa dobio je od Univerziteta primijenjenih nauka u Moldaviji, kao i od Univerziteta ESERP u Barseloni.

Bio je generalni sekretar Crnogorske akademije nauka i umjetnosti u periodu 2001–2002. i predsjednik Akademije od 2002. do 2016. godine.

Član je Rimskog kluba.

Objavio je preko 400 naučnih i stručnih radova, od čega većinu u međunarodnim publikacijama, kao i veliki broj tekstova iz oblasti popularizacije nauke. Objavio je sam ili kao koautor 39 posebnih izdanja. Objavljivao je u časopisima: “Proc. IEE”, “IEE Trans on Magnetism”, “Energy International”, “PAS IEEE”, “EMDIEE”, “IEEE Transactions on Energy conversion”, “IEE Power rewiev”, “Renewable energy”, “Elektrotehnika (Zagreb)”, “Elektrotehnika (Beograd)” i drugim. Njegova knjiga “The future has no history” objavljena je u pet država. Po pozivu ili kao uvodničar održao je preko 50 predavanja na međunarodnim konferencijama, u akademijama nauka i na univerzitetima širom svijeta. Rukovodio je značajnim naučnim projektima.

Bio je ili je član: Saveza mašinskih i elektrotehničkih inženjera i tehničara Jugoslavije (SMEITJ, predsjednik 1979–2003), Memorijalnog društva „Nikola Tesla” (Lackawanna, USA), Svjetske mreže obnovljive energije (WREN), IEE-London, AMSE. Osnivač je i redovni član Jugoslovenske akademije tehničkih nauka (potpredsjednik 1999–2006), Evropske akademije nauka i umjetnosti (EASA) — Salcburg (dekan Odjeljenja za tehničke nauke), član Izvršnog odbora Svjetske akademije umjetnosti i nauka (WAAS) — SAD, počasni član Akademije nauka Albanije, inostrani član Akademije nauka Moldavije, inostrani član Akademije nauka i umjetnosti BiH, počasni član Rumunske akademije nauka, dopisni član Makedonske akademije nauka i umjetnosti, član Kraljevske akademije doktora (nacionalna akademija Katalonije), dopisni član španske Kraljevske akademije ekonomskih nauka i finansija, član Međunarodne akademije elektrotehničkih nauka (Moskva), član Akademije inženjerskih nauka Crne Gore (i počasni član), član Akademije inženjerskih nauka Srbije (i počasni član), GRAMOTA Bugarske akademije nauka, Distinguished Professor na Landbridge International University, Distingushed Professor of International Study IACP, Italija.

Za vanrednog člana Crnogorske akademije nauka i umjetnosti izabran je 19. novembra 1993, a za redovnog 7. decembra 2000. godine.

 

 

© 2017 CANU - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.
Sva prava zadržana.
Me / En