Ranko Lazović

Rođen je 21. avgusta 1961. u Foči, SFR Jugoslavija.

Osnovnu školu „Pavle Žižić“ u Bijelom Polju završio je 1975. godine, a Gimnaziju „Miloje Dobrašinović“ u istom gradu 1979. godine. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Skoplju 1985. godine (srednja ocjena 9,33), a specijalistički ispit iz opšte hirurgije položio je na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1992. godine, stekavši zvanje specijaliste opšte hirurgije. Usmeni ispit druge specijalizacije (hirurgija digestivnog sistema) položio je 2003. godine (sa ocjenom 10), a 2004. godine, na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, odbranio je završni rad pod nazivom Mjesto enterostomije u liječenju povreda debelog crijeva.

Magistarski rad na temu Uporedna analiza načina i rezultata liječenja ratnih i mirnodopskih povreda debelog crijeva odbranio je 2003. godine na istom fakultetu (prethodno položivši usmeni magistarski ispit sa odličnom ocjenom). Doktorsku disertaciju pod nazivom Prednosti i nedostaci jednostepenih i dvostepenih metoda u zbrinjavanju povreda kolona odbranio je 15. maja 2006. godine na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu.

U periodu 1985–1988. godine radio je u Opštoj bolnici Bijelo Polje (kao ljekar sekundarac na odjeljenju hirurgije i ortopedije), a potom na Prvoj hirurškoj klinici Kliničkog centra Srbije  (1988–1992) kao ljekar na specijalizaciji opšte hirurgije. Kao specijalista opšte hirurgije u KCCG (Hirurška klinika) u Podgorici, radi u periodu 1993–2003, a potom kao specijalista opšte hirurgije i hirurgije digestivnog sistema u Centru za digestivnu hirurgiju Hirurške klinike KCCG, čiji je načelnik od 2006. godine do danas.

 

Edukaciju u hirurgiji sprovodi od 1997. godine (kada postaje mentor za dio specijalističkog staža iz hirurgije). U zvanje docenta na Medicinskom fakultetu Univerziteta Crne Gore izabran je 2007, u zvanje vanrednog profesora 2012, a u zvanje redovnog profesora na istom fakultetu 2017. godine. Za glavnog mentora specijalističkog staža iz hirurgije izabran je 2014, a od 2016. obavlja funkciju odgovornog nosioca predmeta Hirurgija na Medicinskom fakultetu UCG (do danas). Član je Sudskomedicinskog odbora Medicinskog fakulteta UCG od 2018. godine. Bio je edukator i mentor za preko 40 ljekara na specijalizaciji iz opšte hirurgije i drugih medicinskih grana.

 

Boravio je na naučnim i stručnim usavršavanjima u Beogradu, Novom Sadu, Sremskoj Kamenici, Pančevu (Srbija), Rijeci (Hrvatska), Ljubljani (Slovenija), Bukureštu (Rumunija), Hamburgu, Diseldorfu i Tutlingenu (Njemačka), Elenkuru (Francuska), Gracu (Austrija), Madridu (Španija), Atini (Grčka). Učestvovao je u organizaciji V, VI, VII i VIII internacionalnog simpozijuma koloproktologije u Beogradu (2006, 2008, 2010, 2012), kao i u organizaciji XIII kongresa ljekara Crne Gore sa međunarodnim učešćem (2009). Član je Udruženja hirurga Crne Gore, Udruženja endoskopskih hirurga Srbije i Društva koloproktologa Jugoslavije (član Predsjedništva).

 

Među brojnim društvenim funkcijama izdvajaju se članstvo u Odboru direktora KCCG (2005–2009); Vijeću za prirodne i tehničke nauke UCG (2014–2015. i 2015–2016); Savjetu za visoko obrazovanje Vlade Crne Gore (2015–2016); Senatu UCG (2016) i Medicinskom odboru KCCG (2016–). Bio je predsjednik Odbora direktora KCCG (od 2009. do početka 2015), a potom direktor KCCG u periodu 2015–2016. godine. Takođe, bio je predsjednik Kriznog medicinskog štaba za organizaciju zdravstvenog sistema Crne Gore u susret pandemiji COVID-19 (2020).

 

Rukovodilac je naučnog projekta CANU Portreti crnogorskih ljekara – prilozi istoriji medicine u Crnoj Gori (u sklopu kojeg su publikovana dva toma biografija ljekara koji su radili u crnogorskom zdravstvenom sistemu; treći tom je u pripremi). Član je istraživačkog tima u naučnom projektu COVID-19 – slučaj Crne Gore.

Autor je projekta Rano otkrivanje raka debelog crijeva – šta svaki čovjek treba da zna (JZU Dom zdravlja „Dimitrije Dika Marenić“ – Danilovgrad) i učesnik u internacionalnom projektu MNE QHS Development of national guidelines for optimal use of blood (Ministarstvo zdravlja Crne Gore i kancelarija Svjetske zdravstvene organizacije za Crnu Goru – 2010).

 

Pod njegovim mentorstvom odbranjena je doktorska teza kandidata dr Halita Malokua, kao i dva magistarska rada (dr Tamare Šćepanović i dr Sanje Čejović). Trenutno je mentor na izradi doktorske disertacije na Medicinskom fakultetu UCG za dvoje kandidata: dr Ognjenku Šarenac i dr Ivanu Čurović. Bio je predsjednik Komisije za odbranu završnog rada na istom fakultetu u 17 navrata, član Komisije za odbranu završnog rada u pet navrata i mentor u pripremi završnog rada na istom fakultetu za devet kandidata na osnovnim studijama.

 

Među predavanjima po pozivu izdvajaju se: predavanje na naučnoj tribini Kolorektalni karcinom – skrining, dijagnostika i liječenje (CANU, 2017); predavanje na temu Hirurško zbrinjavanje povreda debelog crijeva u sklopu naučnog skupa Politrauma – zanemarena bolest savremenog doba (Medicinski fakultet UCG, CANU, KCCG i Klinički centar Srbije, 2019); predavanje Organizacija zdravstvene službe u Crnoj Gori u doba pandemije COVID-19 na Međunarodnoj naučnoj konferenciji Što savremena nauka zna o strukturi i funkciji mozga odraslih i još nerođenih (Internacionalna akademija nauka i umjetnosti u Bosni i Hercegovini i Univerzitet Donja Gorica, Podgorica 2022).

 

Objavio je 58 naučnih radova, od čega 15 u SCI/SCIE indeksiranim inostranim časopisima, sa ukupnim Hiršovim indeksom 7 i brojem citata u bazi Google Scholar 372 (januar 2023). Učestvovao je u izradi monografija Priručnik endoskopske hirurgije (2000) i Savremena klinička hirurgija (2003) u izdanju CANU, kao i u izradi udžbenika Hirurgija za studente Visoke medicinske škole (Medicinski fakultet UCG).

Najznačajniji publikovani naučni radovi: Primary repair of colon injuries: clinical study of nonselective approach (BMC Gastroenterology 2010); Performance of primary repair on colon injuries sustained from low-versus high-energy projectiles (Journal of Forensic and Legal Medicine 2016); The first case report of a solitary metastasis of the transitional cell carcinoma of the ovary to the spleen (Vojnosanitetski pregled 2021).

Dobitnik je Trinaestojulske nagrade 2020. godine (za uvođenje novih metoda u hiruršku praksu u Crnoj Gori); Godišnje nagrade KCCG za postignute rezultate u 2006. godini; Nagrade „Dr Branko Zogović“ (Ljekarska komora Crne Gore) za posebne zasluge iz oblasti medicine u Crnoj Gori u 2018. godini (2019); kao i Nagrade „3. januar“ Opštine Bijelo Polje (2010).

 

Njegov kontinuirani doprinos hirurgiji u Crnoj Gori ogleda se u implementaciji savremenih operativnih postupaka otvorene hirurgije, a potom i moderne minimalno-invazivne laparoskopske hirurgije u standardnu hiruršku praksu; uvođenju sljedećih metoda: pelvična egzentereza (hirurgija odmaklih malignih tumora karlice – mokraćne bešike, materice, jajnika, jajovoda i završnog dijela debelog crijeva); laparoskopske operacije debelog crijeva i rektuma; mikrotalasna ablacija maligne bolesti jetre, citoreduktivna hirurgija i HIPEC (metod izbora u liječenju metastaza karcinoma po trbušnim organima i na trbušnoj maramici – karcinom jajnika, debelog crijeva i rektuma, crvuljka slijepog crijeva, želuca, peritonealni mezoteliom). Takođe, učestvovao je u prvoj operaciji i kasnijoj implementaciji laparoskopske operacije žučne kese u Crnoj Gori, 1996. godine.

 

Od maja 2019. godine član je Odbora za medicinu CANU. Za vanrednog člana CANU izabran je 16. decembra 2022. godine.

© 2017 CANU - Crnogorska akademija nauka i umjetnosti.
Sva prava zadržana.
Me / En